Taekwondo je moderan olimpijski sport ali i borilačka vještina koja se trenira u preko dvije stotine zemalja svijeta. Za razliku od brojnih drugih borilačkih vještina, pravila, tehnike, terminologija te sportska i moralna pravila strogo su definirana i unificirana u cijelome svijetu, a dozvoljena su odstupanja samo u načinu podučavanja.
Iako postoji brojna literatura, priručnici i udžbenici te razni medijski sadržaji poput dvd-a i raznih video uradaka, učenje taekwondo vještine uglavnom se odvija u organiziranim grupama sa jasnom, pomalo vojničkom hijerarhijom. Stoga, iako je taekwondo od tradicionalne borilačke vještine postao globalan međunarodno ukorijenjen sport, jasno su vidljivi njegovi tradicionalni korijeni.
POVIJEST – KRATKI PREGLED
Tradicionalni taekwondo nije samo borilačka vještina već je produkt 5000 godina stare korejske nacionalne duhovne i filozofijske baštine. Za objektivno proučavanje razvoja taekwondoa od samih začetaka, a koji sežu u treću godinu p.n.e., potrebna su opsežna istraživanja i proučavanja. Ovdje ćemo stoga donijeti samo kratak pregled. Korijen korejskih borilačkih vještina, pa tako i samog taekwondoa seže duboko u prošlost. Najstariji poznati dokazi su kipovi i slike pronađeni u grobnici dinastije Muyong Chong koje prikazuju ratnike u borbenim pozama.
U prvom stoljeću prije Krista Koreja je bila podijeljena na tri kraljevstva: Silla, Koguryo i Paekje. Sva tri kraljevstva imala su jake vojske (u Koguryo zvanih “Sonbae”, u Silla “Hwarang”) koje su izučavale vještinu nenaoružane borbe. Za vrijeme dinastije Koryo (918. – 1392. n.e.), ujedinjuju se trikraljevstva. Borilačke vještine su u usponu, i pojavljuju se novi stilovi. Jedan takav stil bio je Taekkyon koji je ukljičivao nove nožne udaračke tehnike. Održavala su se natjecanja u Taekkyonu u svrhu pronalaženja talentiranih vojnika ili zbog promaknuća vojnika u časnike.
Tijekom Yi dinastije (1392.-1910.) dolazi do prevladavanja konfucijanizma. Učenje borilačkih vještina i nošenje oružja dozvoljava se samo pripadnicima vojske.
Za vrijeme potpune japanske okupacije Koreje (1910.-1945.), sve borilačke vještine su strogo zabranjene i Taekkyon se prakticira u tajnosti. Korejsko naslijeđe i kultura sustavno se u tom periodu zatire. Ipak, neposredno pred Drugi svjetski rat, mnogo korejaca kroz obrazovanje i vojnu službu susreće se s borilačkim vještinama.
Isječak slike „Daekwaedo“. Prikaz Taekkyona na zabavi (Autor: Hyesan Yu Suk, 1846.)
Moderan taekwondo sport svoj razvoj započinje s vremenom završetka Drugog svjetskog rata i japanske okupacije, a utemeljenjem prve korejske borilačke škole u Kaisongu. Ubrzo se javlja želja za ujedinjenjem stilova u jedinstvenu korejsku borilačku vještinu. Nova vještina se isprva naziva Tae soo do, no 1955. godine, nakon Korejskog rata i sastanka vođa kwanowa (borilačkih škola) usvaja se ime vještine Taekwondo.
Nakon imenovanja Taekwondoa kao nacionalne borilačke vještine 1971., osnovan je Kukkiwon 1972.godine, koji će se koristiti kao središnja gimnazija i mjesto raznih taekwondo natjecanja. Godinu dana kasnije 28. svibnja 1973., osniva se World Taekwondo Federation koji trenutačno broji oko 209 zemalja članica.
Godine 1974. Taekwondo se dijeli na dvije međunarodne federacije i to na Svjetsku Taekwondo federaciju (WTF) i Internacionalnu Taekwondo federaciju (ITF). Sjediste WTF-a je u Južnoj Koreji, u Seoulu. Sjediste ITF-a je u Kanadi kamo je emigrirao Choi Hong Hi (osnivač modernog Taekwondo-a).
Godine 1979, predsjednik Svjetske Taekwondo federacije (WTF) izabran je za predsjednika svjetske federacije ne-olimpijskih sportova. WTF je postao od IOC priznata sportska federacija-u 1980., što Taekwondo čini Olimpijskim sportom. Taekwondo se prvi put pojavljuje kao demonstracijski sport na Olimpijskim igrama u Seulu 1988., te ponovo u Barceloni 1992. Od Sydneyja 2000., taekwondo je punopravni dio olimpijskih igara.
Tekst je preuzet iz knjige “Uvod u para taekwondo” i zaštićen je Zakonom o autorskom pravu i drugim srodnim pravima te drugim zakonskim propisima koji reguliraju pravo intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske. Svako neovlašteno kopiranje ili korištenje sadržaja u bilo kojem dijelu smatra se kršenjem autorskih prava.