Sport nije samo natjecanje. On je prostor zajedništva, razvoja i novih mogućnosti.
Za djecu s teškoćama u razvoju sportske aktivnosti imaju posebnu vrijednost. One nisu samo fizička vježba, već važan alat za osobni napredak, socijalizaciju i uključivanje u zajednicu.
Zašto je sport važan za djecu s teškoćama
Djeca s teškoćama suočavaju se s različitim izazovima, motoričkim, komunikacijskim, senzornim ili društvenim. Redovito sudjelovanje u sportu poboljšava opće stanje, kvalitetu života i osjećaj pripadnosti.
Sport za djecu s teškoćama pomaže u razvoju koordinacije, ravnoteže i preciznosti pokreta. Jača snagu, fleksibilnost i izdržljivost, potiče koncentraciju, pažnju i samopouzdanje. Doprinosi emocionalnoj stabilnosti i osjećaju uspjeha.
Osim fizičkih koristi, sport ima i terapijsku, edukacijsku i društvenu ulogu. U sigurnom i podržavajućem okruženju djeca uče suradnju, komunikaciju i poštovanje prema drugima.
Inkluzija kroz pokret
Inkluzija znači stvaranje okruženja u kojem svako dijete ima priliku sudjelovati, učiti i napredovati.
U TKOI URIHO njegujemo inkluzivni pristup u kojem djeca s teškoćama i njihovi vršnjaci bez invaliditeta treniraju zajedno.
Takav pristup potiče razumijevanje i empatiju, smanjuje predrasude i razvija timski duh. Djeca uče pomagati jedni drugima, poštovati različitosti i zajedno napredovati.
Inkluzivni sport obogaćuje sve sudionike i gradi društvo koje razumije i prihvaća različitosti.
Sportske aktivnosti – više od vježbanja
Sport za djecu s teškoćama ima višestruku funkciju. Potiče razvoj motorike i stabilnosti, uključuje dijete u zajednicu, razvija disciplinu, upornost i poštovanje. Djeluje i terapijski jer smanjuje stres i potiče pozitivne emocije.
Na treninzima djeca uče prepoznati i poštovati svoje granice, ali i svaki put ih pomaknuti malo dalje. Svaki napredak, bez obzira na veličinu, donosi osjećaj uspjeha i ponosa.
Benefiti koji ostaju za cijeli život
Redovito bavljenje sportom poboljšava zdravlje, kondiciju i samostalnost.
Djeca se lakše uključuju u društvo, bolje komuniciraju i razvijaju pozitivan odnos prema sebi i drugima.
Roditelji i stručnjaci primjećuju da djeca postaju otvorenija, samouvjerenija i sretnija.